Laudanum je tinktura opijuma koja sadrži približno 10% opijuma u prahu po težini (ekvivalent 1% morfija).
Laudanum se priprema otapanjem ekstrakata opijumskog maka (Papaver somniferum) u alkoholu (etanolu).
Paracelsus, švicarski alkemičar iz 16. stoljeća, eksperimentirao je s raznim pripravcima opijuma i preporučio opijum za smanjenje boli. Jedan od njegovih pripravaka, pilula koju je veličao kao svoj “archanum” ili “laudanum”, možda je sadržavala opijum. Paracelsusov laudanum bio je upečatljivo drugačiji od standardnog laudanuma iz 17. stoljeća i kasnije, sadržavao je zdrobljene bisere, mošus, jantar i druge tvari.
Britanski laudanum – dokumentirano je da je “Laudanum, naveden u Londonskoj farmakopeji (1618.), bila pilula napravljena od opijuma, šafrana, ricinusa, ambre, mošusa i muškatnog oraščića”.
Sydenhamov laudanum – 1660-ih engleski liječnik Thomas Sydenham (1624.–1689.) popularizirao je vlastitu tinkturu opijuma koju je također nazvao laudanum, iako se bitno razlikovala od laudanuma Paracelsusa. Do 19. stoljeća laudanum se koristio u mnogim patentiranim lijekovima za “ublažavanje boli … za stvaranje sna … za ublažavanje iritacije … za zaustavljanje prekomjernog izlučivanja … za podršku sustavu … [i] kao uspavljujuće”.
Ograničena farmakopeja tog vremena značila je da su derivati opijuma bili među najučinkovitijim dostupnim tretmanima, pa se laudanum naširoko propisivao za bolesti od prehlade do meningitisa do srčanih bolesti, i kod odraslih i kod djece. Laudanum se koristio tijekom epidemije žute groznice.
Bezbrojnim viktorijanskim ženama lijek je prepisivan za ublažavanje menstrualnih grčeva i nejasnih bolova.
Laudanum is a tincture of opium containing approximately 10% powdered opium by weight (the equivalent of 1% morphine).
Laudanum is prepared by dissolving extracts from the opium poppy (Papaver somniferum) in alcohol (ethanol).
Paracelsus, a 16th-century Swiss alchemist, experimented with various opium concoctions, and recommended opium for reducing pain. One of his preparations, a pill which he extolled as his “archanum” or “laudanum”, may have contained opium. Paracelsus’ laudanum was strikingly different from the standard laudanum of the 17th century and beyond, containing crushed pearls,
musk, amber, and other substances.
British laudanum – it has been documented that “Laudanum, as listed in the London Pharmacopoeia (1618), was a pill made from opium, saffron, castor, ambergris, musk and nutmeg”. Sydenham's laudanum – In the 1660s English physician Thomas Sydenham (1624–1689) popularized a proprietary opium tincture that he also named laudanum, although it differed substantially from the laudanum of Paracelsus. By the 19th century, laudanum was used in many patent medicines to “relieve pain … to produce sleep … to allay irritation … to check excessive secretions … to support the system … [and] as a soporific”. The limited pharmacopoeia of the day meant that opium derivatives were among the
most effective of available treatments, so laudanum was widely prescribed for ailments from colds to meningitis to cardiac diseases, in both adults and children. Laudanum was used during the yellow fever epidemic. Innumerable Victorian women were prescribed the drug for relief of menstrual cramps and vague aches.